Brojanje djetetove starosti u mjesecima važno je majkama kako bi lakše i sigurnije pratile djetetov razvoj. Foto: Freepik

/11 /11

Prije nego što smo postali roditelji, zakleli smo se da nikada nećemo reći djetetovu starost u mjesecima. Mislim, čujem roditelje kako kažu: "Moj sin ima 37 mjeseci", a onda sjedim tamo sa zbunjenim izrazom lica, pokušavajući izračunati a da ne ispadnem potpuna budala. 

Naravno, godinama smo se rugali "tim roditeljima", a sada smo mi "ti roditelji".

 
U redu, ne baš toliko ekstremno. Ali evo zašto uvijek kažem Avinu dob u mjesecima i ne razmišljam dvaput - kad je Ava imala oko 14 mjeseci, bile smo na igralištu i jedna mama me pitala koliko Ava ima godina. "Ima godinu i 2 mjeseca", na što je mama odgovorila: "Oh, ima 14 mjeseci!" Ne da me je stvarno briga što druge mame misle o meni, ali u tom trenutku osjećala sam se kao "ne-majka", kao da stvarno ne znam koliko mjeseci ima moja kći. Zaklela sam se da ću od tog dana nadalje uvijek znati koliko mjeseci Ava ima.

Šalim se, ali stvarno, sve mame pričaju o svojim bebama u mjesecima. Ako kažem da Ava ima godinu dana i ako je, recimo, jučer napunila godinu, ona je puno mlađa od djeteta koje ima godinu dana, ali će sljedeći mjesec napuniti dvije. Čak je i dijete od 14 mjeseci potpuno drugačije od djeteta od 17 mjeseci, u razvoju. 

Ali ovo me navelo na razmišljanje... koga briga?

Razumijem, mi smo samo mame koje pokušavaju započeti razgovor, ali znate u što se taj razgovor uvijek pretvori? 

U poređenje. Stalno upoređujemo svoju djecu i njihov razvoj jedno s drugim, a cijela ova stvar s mjesecima samo pogoršava problem, bilo to namjerno ili ne. 

Prije nekoliko nedelja, mama u teretani me pitala koliko Ava ima godina, a ja sam joj rekla "16 mjeseci". I na tipičan majčinski način, postavila sam isto pitanje i saznala da i njezina kći ima 16 mjeseci, rođena samo nekoliko dana prije Ave. I onda sam se osjećala užasno. Njena mama je odmah rekla: "Čovječe, moja kći tako kasni! Tvoja kći trči okolo i skače po trampolinu i visi sama s motke, a moja kći još uvijek ne hoda." 

Nisam imala pojma što da odgovorim.

Naravno da sam ponosna na Avu zbog svih njezinih ranih postignuća, ali je li to uopšte važno u širem smislu? Ako se osvrnete i pogledate olimpijske sportiste, kladim se da ćete pronaći mnogo onih koji su rano prohodali, ali i mnogo onih koji su kasno prohodali. A ako se osvrnete na neke od najboljih svjetskih hirurga, sigurna sam da biste pronašli neke koji su rano progovorili i neke koji su kasnije progovorili, ali znači li to da je jedan manje pametan od drugog? Znači li to da nisu bili talentovani, pametni i brilijantni? Naravno da ne! 

Dakle, iako potpuno razumijem cijelu tu stvar s uzrastom u mjesecima, čini mi se da je jedina svrha toga poređenje naše djece i njihovog razvoja. A to nam čini više štete nego koristi. Svako naše dijete ima posebne talente i darove, i samo zato što je moja devetomjesečna djevojčica rano prohodala ne znači da vaša sedamnaestomjesečna djevojčica koja još ne hoda ne može biti olimpijska sportistkinja. 

Autor: Jenn Hallak za Jennhallak.com