/11 /11

Grijala sam ga svojim tijelom i divila se tom malom stvorenju, malim prstićima koji su nježno grebali moju kožu...

Kad su ga obukli i mene sredili došao je ćas i da ga nahranim... Nisam išla u školu za trudnice, nisam išla na časove dojenja, uvijek sam sebi govorila biće sve ok... Sestrica mi ga je dala u naručje i stajala kraj nas da vidi kako beba doji mada nisam imala mlijeka (osim sirovog) govorila je da to nema veze da u prvim danima nakon rođenja bebama je i to mlijeko sasvim dovoljno... Da ga što češće stavljam na grudi, jer on dojenjem stimulira produkciju mlijeka... Stavila sam ga na siku međutim on nije znao da sisa, samo je držao u ustima.  Pokušala sam na drugu siku i malo istisnula mlijeka ali ništa... Tako sam se razočarala ali sestrica je rekla da je i to normalno i da će sve biti u redu... Stavila sam ga kraj sebe i malo smo oboje odspavali...

Malo kasnije je došao doktor da ga pregleda jer je imao veoma ubrzano disanje, na moje veliko razočarenje mi je rekao da sa bebom nešto nije ok, tog trenutka sva tuga svijeta me obuzela, nisam ništa razumjela jer prvi doktor je rekao da je sve ok... Uzeli su mu krv i poslali na analizu, Doktor je pitao jesam li mu davala da jede, ja sam odgovorila da ne zna da sisa i onda mu je on stavio palac u usta, stvarno ne znam sta je uradio ali beba je odjednom počela da sisa... Tad je došao red na mene, uzela sam svoje  malo klupko od 3 i pol kile i dala mu siku... počeo je da doji i sjećam se da mi je doktor rekao da sam talenat, jer sam uradila sve ispravno... Bila sam ponosna na nas dvoje, milovala sam ga i govorila mu da će sve biti ok i da ćemo mi brzo kući...

Najljepši osjećaj na svjetu je biti izvor života jednom malom biću..
Prvih 4 dana nisam imala mlijeka jer sam bila veoma slaba, izgubila dosta krvi i imala jaku infekciju, a mali je plakao stalno, boreći se da se najede.  Tako mi je teško bilo jer tad sam mislila da mi to ipak neće uspjeti... Pokušavala sam stimulirati grudi i električnom pumpicom ali ništa, tad mi je sestrica preporučila novi trik... Dok beba doji, stavljali su mu malu gumenu slamčicu u usta koja je bila povezana sa špricom u kojoj je bilo AD mlijeko tako da je beba mislila da doji od mene i nakon par pokušaja sa novim trikom, napokom mi je nadošlo mlijeko... Iz bolnice smo izašli nakon 7 dana, zdravi i sretni.. Evo 4 mjeseca već dojimo i namjeravamo dojiti još dugo... Sad je već veliki i dok doji jednu drugu drži rukicom, pa kad se najede nasloni glavicu na nju i smiješi se, tako najviše voli da zaspe....
Najljepši osjećaj na svijetu je biti majka...