sandy82
|
Žene, pomozite mi da se ne ogriješim od svoju majku. Šta da radim? Svekrva mi je bila daleko, majka malo bliže. Ni jednu nisam htjela puno da opterećujem da mi čuva dijete kad ja ne radim i mogu da stignem. Međutim, mamu su počeli da iskorištavaju drugi ljudi da čuvaju njihovo dijete, ona dobra i naivna pa ne konta i prihvata. Jednom mi je pukao film i rekla sam joj da ja kod kuće čamim dok oni izlaze u grad a nisu ni jedno njena djeca. Mama je rekla da joj je sve jasno i da će to smanjiti. Igrom slučaja, ta žena je ostala trudna i morala da čuva trudnoću. Mama je rekla "Moram joj pomoći, nije ni to orlova vijeka". Rekla sam "OK, ali ako ja ostanem trudna pomoći ćeš i meni". Zaista, ta žena je rodila, a ja ostala trudna i desila mi se ista komplikacija kao toj ženi, i meni je propisano mirovanje. I naravno, ništa se nije promijenilo. Ipak je "orlova vijeka". Dotična osoba je rekla svojoj svekrvi da ne dolazi u obzir da ona brine odjednom oko dvoje djece i da ona preuzma starije. Svekrva skoro svaki dan i dalje donosi dijete mojoj mami, a ja kod kuće sama, čudom održala ovu trudnoću. Sreća pa je od 5 mjeseca krenulo naglo na bolje. Muž radi po cijeli dan, pomogne koliko može. Sada je tu i moja svekrva, biće do proljeća. Mene povrjeđuje što moja mama nije tu, da mi dođe da je vidim bar jednom sedmično, a živi svega 3-5 km udaljenosti. Ja dođem sa djetetom busom kada se mama poželi unučeta, a morala do skoro da strogo mirujem. Dođe mi opet da "planem" i na nju i ljude koji je iskorištavaju, da prestanem dolaziti, a ne mogu, ne želim da nju povrijedim. Počela je i da pije po koju čašicu. Žao mi je, ali žao mi je i ove bebe u meni koju trujem svojom ogorčenošću. Evo, bar sam se pred nekim ovde "istresla" i poštediću mamu ovog svog otrova. Dovoljno joj je što je rastrzana na 10 strana, stalno na usluzi ljudima koji to ne zaslužuju.
|
mila moja,da znas kako mi falis...fali mi tvoj osmjeh,tvoje malene ruke,fali mi sve..cesto mi suze same krenu kada se sjetim koliko si daleko..nekad mi dodje,hocu da te zagrlim,osjecam se usamljeno...ujutro kad se probudim tako pozelim da si tu pa da zajedno kafu popijemo,kao kada smo bile skupa..sjecam se,bile smo najbolje drugaice..jedino ti znala si da razumijes sve...samo da znas kako sam bila tuzna na Bajram...tesko sam ustala iz kreveta..cekala sam da me budis ti kao svaki bajram,da me poljubis...ali umjesto toga,dosla je tvoja sms poruka,pises mi sretan bajram i kazes da me volis...onda svatih da si daleko,daleko,i neka tuga me uhvati,nije me pustala dugo...mami hocu da znas da te volim najvise na svijetu i da mislim na tebe..ljubim svoje najdraze ruke,najljepse lice i okice..VOLIM TE
Ljubim jako
ali meni se tek sve nakupilo i "pukla" sam kad sam rodila, situacija je 75% ista kao kod tebe plus još što bi moja mama voljela da zna svaki detalj mog bračnog života i da ga donekle ona i planira (a ja i muz nismo bas takvi da zelimo da nam se bilo ko mijesa,ne zavisimo ni od koga, sami radimo zaradujemo i zivimo kako najbolje znamo). 
najbitniji a za ostale me zaboli.. 
Odštampaj
