Želiš da odustaneš od takmičenja? Prije nego potvrdiš svoju odluku, upoznaj se s detaljima.
Ukoliko potvrdiš odustajanje, na tvoj računar ćemo automatski ubaciti cookie, koji će nam omogućiti da te tokom takmičenja (23.04.-27.04.2018) prilikom dolaska na portal prepoznajemo i omogućimo ti nesmetano korišćenje portala, bez prikazivanja ikona Ringerajinog sponzora, odnosno kontrole uz desni rub ekrana.
Istovremeno, oduzećemo ti sve prikupljene bodove, čime se na žalost gubi pravo za osvajanje nagrade.
Ringeraja.ba koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku. Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe. Za nastavak kliknite "U redu".
Saznajte više!
Tiki da te utjesim: meni je prva trudnoca bila idealna, a druga tako kao tvoja sve do 7. mjeseca. Pa eto, mozda kod tebe bude obratno.
bog te cuo jer ako bude ko prva ja necu biti u stanju brinuti o lani definitivno ja se sjecam da sam zatrudnjela u januaru a prvi put pocetkom maja nisam povratila citav jedan dan i bila sam pocela jesti, a povracala sam sve do kraja turdnoce ali ne svaki dan (zadnji mjesec jesam, jer me mucila zgaravica)
teacher ma nemoj toliko da se brines, ja koliko zena znam kod malo koje su dvije trudnoce bile podjednako problematicne, jedina jelena sto znam da je obje morala cuvati. a ja da sam se time vodila poslije Lukinih problema nakon rodjenja ja nikada drugo dijete rodila ne bih. nekada covjek mora i rizikovati, ali dobro svako ima svoje i zna sta moze a sta ne.
a meni su u stvari ove dvije trudnoce dosle ko budali samar jer u ovim godinama da sam cekala da rodim drugo vise godina nikada ga ne bih rodila pa da kao penzioner idem na roditeljski drugom djetetu
ma ne mislim ni ja dugo cekati, jbg bioloski sat otkucava a i ne zelim veliku razliku, al voljela bih da lana bar jos malo odraste i da je bar ne moram nositi a priznajem da mi je frka i da se zaista bojim kakva ce biti trudnoca
pa to znaci jos jedno 2~3 godine, a mi smo generacija tako da .
imala sam ja seficu koja je prvu curicu dobila kad joj je bilo 35,a djecaka sa 41 godinom, a inace izgleda starije i prica ona taksisti poslije puta zuri kuci da vidi curicu malu, a kaze on njoj unuku jeli, a ona se pravo ....kako joj je to mogao reci
Teacher ja sam i sa Anom a i sada imala rizicne trudnoce i dan danas povracam, ali to sa drugom trudnocom je dosta lakse, bar meni, nekako opustenije. Opustenija sam ja jer ne strahujem na svaku kontrakciju, ne panicim... mada to sve zavisi od osobe do osobe... Naravno da mi je bitno i ovo dijete u pupi podjednako kao i Ana ali ne zanemarujem je ni sekunde, jos ja nemam ni sveki, ni mami...nikoga u blizini d ami pomogne. Nasla sam tetu bar za po kuci, hvala Bogu u mogucnosti sam da platim i tetu i da Anu cuva, ali bas toliki parazit nisam, jednostavno pratim svoje tijelo... kad zaboli odmorim, kad mogu zapnem, kad ne mogu odmorim... da ne spominjem da mm nikad nije kuci ali sve se to izdrzi i sve to kako dodje tako i prodje. Anino nespavanje... Anina huja i sve ostalo, ali opet ja sam presrecna zena sto cu ubrzo imati dva andjela pored sebe i ako Bog da rodicu ih jos, djece nikad dosta kad ima uslova za njihovo odhranjivanje i kad ima mira i sloge u porodici. Da i mi cemo dobiti LUku
svaka ti cast, ti si meni heroj nadam se da cu se znati nositi s tim. covjek svasta nesta izdrzi kad misli da ne moze, ja se i sad cudim kako sam mogla ici onakva na posao, odakle mi snaga, pa valjda bih mogla nekako i ostale stvari podnijeti. vrijedi zrtvovanja u svakom slucaju
_____________________________
Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .
Tiki da te utjesim: meni je prva trudnoca bila idealna, a druga tako kao tvoja sve do 7. mjeseca. Pa eto, mozda kod tebe bude obratno.
bog te cuo jer ako bude ko prva ja necu biti u stanju brinuti o lani definitivno ja se sjecam da sam zatrudnjela u januaru a prvi put pocetkom maja nisam povratila citav jedan dan i bila sam pocela jesti, a povracala sam sve do kraja turdnoce ali ne svaki dan (zadnji mjesec jesam, jer me mucila zgaravica)
teacher ma nemoj toliko da se brines, ja koliko zena znam kod malo koje su dvije trudnoce bile podjednako problematicne, jedina jelena sto znam da je obje morala cuvati. a ja da sam se time vodila poslije Lukinih problema nakon rodjenja ja nikada drugo dijete rodila ne bih. nekada covjek mora i rizikovati, ali dobro svako ima svoje i zna sta moze a sta ne.
a meni su u stvari ove dvije trudnoce dosle ko budali samar jer u ovim godinama da sam cekala da rodim drugo vise godina nikada ga ne bih rodila pa da kao penzioner idem na roditeljski drugom djetetu
ma ne mislim ni ja dugo cekati, jbg bioloski sat otkucava a i ne zelim veliku razliku, al voljela bih da lana bar jos malo odraste i da je bar ne moram nositi a priznajem da mi je frka i da se zaista bojim kakva ce biti trudnoca
pa to znaci jos jedno 2~3 godine, a mi smo generacija tako da .
imala sam ja seficu koja je prvu curicu dobila kad joj je bilo 35,a djecaka sa 41 godinom, a inace izgleda starije i prica ona taksisti poslije puta zuri kuci da vidi curicu malu, a kaze on njoj unuku jeli, a ona se pravo ....kako joj je to mogao reci
mislila sam dogodine, a ne za 2-3 godine al srecom, ja izgledam mladje, pa ne bih imala tih problema ni da dodje u 41.
_____________________________
Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .
kad se sjetim samo kako sam izgledala,bila smrsala nekoliko kila, sve visilo na meni- ko avet, nisam uopce imala osmijeha tih prvih 5-6 mjeseci, niti sam ikako uzivala, ko da su mi sve ladje potonule a ne da sam bila sam iscrpljena ko nikad u zivotu, cak sam i nocu budila se svakih sat vremena i povracala- i tako mjesecima, samo boga molila da te mucnine prestanu, nisam o porodu ni razmisljala niti sam se sekirala...
ja kada sam otkrila da sam trudna sa Lukom mislila prvo da imam gripu, lezala tri dana nisam se mogla pomjeriti i u neka doba se sjtim da uzmem test da vidim. a vjeruj ja dodjem kuci s posla i odmah legnem jedno dva sata pa se malo ustanem jedem i 9, pola 10 savanac.nisam do pocetka sestog mjeseca bila ni za sta. ali i mogla sam se peciti i pehliziti jer nisam imala obaveza kao kad sam imala jedno dijete vec. nema hoces, neces moras.jer nema ko drugi, a on mali i ne razumijem mama ne moze.
Draga sad ovo sto cu napisati mozda ce mnogi pogresno protumaciti... mi smo zeljeli drugu trudnocu, i kad sam ostala trudna sada, po drugi put ja sam bukvalno prvih par sedmica bila prikovana za krevet, mm nije mogao uzeti slobodno, niko nije mogao da mi dodje pomoci...ani se povrati upala uha, jaka temperatura... ja ne mogu da ustanem iz kreveta dijete place, placem ja... lavor sam drzala pored kreveta, do wc-a sam isla na koljenima a da ne pricam kako mi je bilo anu od tada njenih 12,5-13 kg nosati, a znate svi kakvi su bolovi sa usima. MM se potrefilo pet dana na putu, kad je dosao kuci i kad nas je u takvom stanu zatekao bukvalno je poceo plakati, on koji je strogo protiv abortusa rekao je..."sreco nemoj me pogresno shvatiti ali ako ne mozes nemoj protiv sebe, ja ne zelim da tebi nesto bude, a takodje ni Ani, ne zelim da se tako patite, ako hoces hajdemo kod dr da zakazemo abortus", jos jednom nagovjestavam da je to za njega najstrasnija stvar, ali kad nas ej vidjeo u toj situaciji obje to je izjavio. Sad kaze hvala Bogu ap me nisi poslusala onaj dan kad sam to rekao, ali ja sam mislio da ti to neces moci ni fizicki ni psihicki izdrzati. Mene su od pocetka htjeli hospitalizovati, ali nisam imala kome dijete ostaviti... uglavnom hvala dragom Bogu sad je sve bolje, jeste da pijem punu kesu lijekova, ali sve je to iza mene i sve se to pregura optimizmom i strpljenjem.
da mi nije bila onakva trudnoca ja bih vjerovatno vec bila s jelenom na temi
ima tu i psihe sigurno, jer da si mozda opustenija moda bi i bila na temi s njom (mislim opustenija u smislu da te nije strah)
moja mama npr poslije moje sestre koja je bila jaaaakoo nemirna 5 godina nije htjela pomisliti na drugo dijete, a onda dobije ovakvog andjela
mene je sad jos vise strah jer nisam samo ja u pitanju vec i lana (lako je bilo prije ne jesti i ne kuhati nista, al sad bih morala zbog lane). ne znam koji je razlog sto neke zene nikad ne povrate ili povrate nekoliko puta ili samo ujutro a rijetko "sretnice" kao sto sam ja bila po citav dan i citavu noc...doktorica me ispitivala jesam li zeljela trudnocu, kao da se to extremno povracanje desava cesto kod zena koje psihicki nisu spremne ili ne zele dijete a ja sam bas zeljela...
_____________________________
Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .
Draga sad ovo sto cu napisati mozda ce mnogi pogresno protumaciti... mi smo zeljeli drugu trudnocu, i kad sam ostala trudna sada, po drugi put ja sam bukvalno prvih par sedmica bila prikovana za krevet, mm nije mogao uzeti slobodno, niko nije mogao da mi dodje pomoci...ani se povrati upala uha, jaka temperatura... ja ne mogu da ustanem iz kreveta dijete place, placem ja... lavor sam drzala pored kreveta, do wc-a sam isla na koljenima a da ne pricam kako mi je bilo anu od tada njenih 12,5-13 kg nosati, a znate svi kakvi su bolovi sa usima. MM se potrefilo pet dana na putu, kad je dosao kuci i kad nas je u takvom stanu zatekao bukvalno je poceo plakati, on koji je strogo protiv abortusa rekao je..."sreco nemoj me pogresno shvatiti ali ako ne mozes nemoj protiv sebe, ja ne zelim da tebi nesto bude, a takodje ni Ani, ne zelim da se tako patite, ako hoces hajdemo kod dr da zakazemo abortus", jos jednom nagovjestavam da je to za njega najstrasnija stvar, ali kad nas ej vidjeo u toj situaciji obje to je izjavio. Sad kaze hvala Bogu ap me nisi poslusala onaj dan kad sam to rekao, ali ja sam mislio da ti to neces moci ni fizicki ni psihicki izdrzati. Mene su od pocetka htjeli hospitalizovati, ali nisam imala kome dijete ostaviti... uglavnom hvala dragom Bogu sad je sve bolje, jeste da pijem punu kesu lijekova, ali sve je to iza mene i sve se to pregura optimizmom i strpljenjem.
gdje ste ljepotice dvije bas mi je zao ovo cuti da si se ovoliko ispatila nisam znala da ti je tako tesko sa ovom trudnocom i da si bila u tom stanju stvarno se od srca nadam da ce ti od sad pa nadalje puno bolje i da ces to sve lakse podnositi bez lijekova,koja si sad sedmica mjesec??? zao mi je i za anu mogu misliti sto ste se ispatile
Draga sad ovo sto cu napisati mozda ce mnogi pogresno protumaciti... mi smo zeljeli drugu trudnocu, i kad sam ostala trudna sada, po drugi put ja sam bukvalno prvih par sedmica bila prikovana za krevet, mm nije mogao uzeti slobodno, niko nije mogao da mi dodje pomoci...ani se povrati upala uha, jaka temperatura... ja ne mogu da ustanem iz kreveta dijete place, placem ja... lavor sam drzala pored kreveta, do wc-a sam isla na koljenima a da ne pricam kako mi je bilo anu od tada njenih 12,5-13 kg nosati, a znate svi kakvi su bolovi sa usima. MM se potrefilo pet dana na putu, kad je dosao kuci i kad nas je u takvom stanu zatekao bukvalno je poceo plakati, on koji je strogo protiv abortusa rekao je..."sreco nemoj me pogresno shvatiti ali ako ne mozes nemoj protiv sebe, ja ne zelim da tebi nesto bude, a takodje ni Ani, ne zelim da se tako patite, ako hoces hajdemo kod dr da zakazemo abortus", jos jednom nagovjestavam da je to za njega najstrasnija stvar, ali kad nas ej vidjeo u toj situaciji obje to je izjavio. Sad kaze hvala Bogu ap me nisi poslusala onaj dan kad sam to rekao, ali ja sam mislio da ti to neces moci ni fizicki ni psihicki izdrzati. Mene su od pocetka htjeli hospitalizovati, ali nisam imala kome dijete ostaviti... uglavnom hvala dragom Bogu sad je sve bolje, jeste da pijem punu kesu lijekova, ali sve je to iza mene i sve se to pregura optimizmom i strpljenjem.
jako mi je zao sto si prosla kroz to, mogu misliti kako ti je bilo, a u neku ruku te ipak razumijem, jer mm je u mojoj trudnoci cak znao reci: da sam znao da ces ovakva biti, ne bismo ni imali dijete. nemam zene vise od kako si trudna. nije mogao podnijeti da me onakvu gleda, a mene su njegove rijeci jos vise boljele pa bih udarila u plac (hormoni)- boljelo me sto je to rekao pa sam se osjecala kao da ne zeli vise to dijete
_____________________________
Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .
Selina draga ... Hvala Bogu sve je to iza nas... to je bilo na pocetku ali nisam poklekla... Sto kaze mala nema ne mozes, vec MORAS imas jos jedno dijete pored sebe i jedno u stomaku... Sve se izdrzi i sada sam ponosna jer guram sesti mjesec i ako je i dalje rizicna trudnoca ja se odlicno osjecam jer sam sve to podnijela i izdrzala i Anu nisam zanemarila... Meni je cak ova druga trudnoca i gora od prve, ali sam srecnija i sa vecom zeljom iscekujem avgust jer znam koja sreca dodje sa rodjenjem djeteta.
amin mila ako bog da da istraje kako treba i da ti bude lagan porod sa najmanje muke i svaka cast na hrabrosti i snazi da uopste poslije ane tako brzo ostanes trudna i sve to podneses..........ja sam inace tesko ostala trudna trebalo mi je pune 4 godine zbog toga mi je bila rizicna trudnoca i zbog pcos ali ja sam se osjecala super tek sa dva mjeseca sam saznala da sam uopste trudna a za citavu trudnocu nisam ni jednom povratila sve mi je super proteklo ali opet kad pomislim sad na drugo dijete ja se prepanem kako bi ja to sa dvoje ipak treba za to jaka volja a ti si je hvala bogu imala!
Selina draga sve dodje i prodje ... Hvala ti Kako tvoja cura, odavno te nema da se javis, jesi stigla u nase krajeve ili si i dalje van BiH? Ljubimo vas
Selina draga sve dodje i prodje ... Hvala ti Kako tvoja cura, odavno te nema da se javis, jesi stigla u nase krajeve ili si i dalje van BiH? Ljubimo vas
jeste tacno a vrjeme leti boga mi brzo zato treba uzivati u svakom trenu zivota.......melina je masallah dobro zubici nicu malo osipa po guzi ali nista opasno a kuci svojoj sam dosla hvala bogu bilo mi je lijepo ali znas ono svagdje prodji ali kuci svojoj dodji a melina mi neda da se javljam preko dana moram da je vodam po polju kad zaspi cistim po kuci i tako da sam navecer sva slomljena i jedva cekam u krevet ali eto veceras mi se nesto nespava nikako! ljubimo i mi vas
Teacher za drugo dijete je potrebna tvoja i tm volja, tvoja mama tu nema sta da trazi ni sa se pita...niti treba da se oslanjas na njenu volju... sto prije sama sa sobom prelomis i tvoj muz sa sobom, pa onda oboje zajedno lakse ce ici i lase ce biti.
za sve u zivotu je potrebna jaka volja i ako to imas sve ti je puno lakse.....
mm je nema nikako (njemu je sve tesko i komplikovano), ja je imam onako a moja mama na pretek (njoj nista nije tesko, zena ima celicnu volju)
pa tebe onda muz koci, ali najveci dio tereta nosis ti a ne on. tako da je najbitnije sta ti osjecas i onda ces ti njega lako premuntati.
ne koci on mene u tom smislu, jer on hoce , jedino me koci sto nemam od njega nikakve pomoci, ja sma sve preuzela na sebe, i kad radi i kad ne radi. mislila sam o volji opcenito u zivotu, kakvi smo karakteri
_____________________________
Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .
Teacher za drugo dijete je potrebna tvoja i tm volja, tvoja mama tu nema sta da trazi ni sa se pita...niti treba da se oslanjas na njenu volju... sto prije sama sa sobom prelomis i tvoj muz sa sobom, pa onda oboje zajedno lakse ce ici i lase ce biti.
nisi me ni ti shavatila, mislila sam opcenito o volji u zivotu, a sto se tice djeteta on bih odmah, lako je njemu kad nista ne radi oko nje, osim sto je nekad pricuva sat- dva- i to je uglavnom uspava ili je s njom na kafi
_____________________________
Nositi svoju bol to nam je bogomdato, pokazuje da smo zivi sve dok je osjecamo . Osjetit TUDJU bol znaci da smo ljudi .
Teacher ja nemam pomoc od mm, ne sto on nece nego sto nije nikad kuci, on je kuci eventualno jedan dan u sedmici u poslednjih dva-tri mjeseca tako da uz dobru organizaciju mozes ti to sve.