/11 /11

Prije poroda imala sam priliku biti uz dvije majke koje su imale velikih problema sa dojenjem. Pitala sam se uvijek kako je to moguće, zar to nije nešto prirodno, nešto što se podrazumijeva... Naravno kao i uvijek odlučila sam da pročitam nešto više o tome i da vidim kako sebi olakšati.  Tada nisam bila član ovog foruma ali sam puno dobrih savjeta pročitala na istom, odlučila sam poći u školu za trudnice i jedna divna žena Lejla, kojoj ću biti zahvalna do kraja života, naučila nas je svemu vezanom za male bebice i dojenje ali najvažnije naučila nas je da se naoružamo strpljenjem, da budemo jake i uživamo sa svojom bebom.
Savjet koji je meni najviše bio od pomoći je pripremanje bradavica prije poroda, mazala sam ih kremom za bradavice, njezno masirala i kad bih malo pritisnula već bi izlazila prozirna tekućina..
Rodila sam na carski i nakon skoro 48h su mi donijeli mog sina, bio je težak 4.800kg. Jedna divna sestra mi reče: hajde namjesti se da nahraniš bebu… Pomagala mi je oko svega, da namjestim bebu, da pravilno stavim bradavicu i na kraju rekla da je zovem ako mi bilo šta ne bude jasno.
A taj trenutak, to je bilo nešto najljepše na svijetu, prvi put da ugledam toliko očekivani poklon od Boga, privila sam ga uz svoje grudi i on je odmah počeo da sisa. Jedinstveni miris moga dijeteta širio se mojim grudima i natjerao suze na oči, pomislila sam: sad smo prava porodica... Moj sin je provodio sate na mojim grudima i dok su druge bebe odnosili sestre su se smijale njegovoj upornosti, jer znao je 3-4h dojiti da ne zaspi...
Dojimo i dalje bez problema evo već 6 mjeseci i uživamo. Povezani smo na poseban način. Ja sam mu bila uvijek i hrana i utjeha i lijek kada ga nešto boli, ne znam šta da ga uznemiri moje grudi su ga uvijek mogle umiriti.